[i] Ne idi, ne idi, ne! [/i]

Uokvirih svoje dane,da ostanu za uspomenu.
Sada ih posmatram iz svakog ugla i divim se.
Divim se tim momentima,divim se danima koji postaju sve sporiji i satima koji postaju sve duzi.
I tada nizem osmjehe,nizem razocarenja,emocije,jednu za drugom,ne bi li nanizala ogrlicu,dovoljno veliku da mogu stati u nju i opsovati ovaj zivot i vrijeme,te je rasuti u vjetar,da ode daleko i posalje natrag oluje i kise da saperu i odvedu moje uokvirene trenutke. Jer u ovom trenutku ja se oslobadjam proslosti.

"Living in the shadows
Live a life of sins
Now you feel the pressure
There ain't no giving in
Do you ever wander
Do you ever think
What may lie beyond you
What's the missing link"

farewelltear
"Pokusam li osmeh zameniti suzom, to bi bilo isto kao da nemi covek recima gradi svet."

19 komentara

  1. ovo kao da je moj dan danas
    moje posjete bloggeru se mogu porediti sa dolaskom Helijeve komete
    i bas kad tako jednom dodjem i preletim po blogicima, naletim na blog gdje svaka druga rijec nije onomatopeja za baljenje monitora /ili ko zna cega vec u mislima tih ljudi/
    i gdje neko slusa Vanessu Mae
    a i nema nekontrolisanih izliva osjecanja. ilitiga afekta u najgorem obliku.

    mogu samo reci, skidam kapu.

  2. >>> schyzotypal – Hvala 🙂 I ja sam se jucer bas tako osjecala.
    >>> spirit – I tesko ga uhvatiti,bojim se da ne odleti,valjda nece 🙂
    >>> redfairy – Hvala :$ :*
    >>> nestabilna – Ma mora se nekada,heh,tek tako da se covjek osjeca lakse. Ajde uzivaj i ti 🙂

Komentariši