d <em>Deponija osmijeha,rasprodaja iluzija..</em>

Deponija osmijeha,rasprodaja iluzija..

..::Hear the silence of the winds making your own destiny,go and face the mirror of their sin::..

15.11.2007.

"Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve nase ljude.." Rece meni najdrazi Milan Mladenovic.

Gledam u pod. Zemlja mi izgleda tako bogato. Ubrzo, prestaje biti zanimljivo. Opet gledam u pod. Zemlja mi izgleda tako siromasno. Djeluje mi kao veliko sivilo. Okruzena je velikim i malim sjenama, onim sjenama koje je njeno Sunce napravilo bas za nju. Zemlja je gladna.

 
Bukowski bi rekao: "...cak su i zivotinje postale zle, kao da su se zarazile od ljudi..."

Mladenovic je definitivno bio upravu:

"..I kada mislim da je svega mi dosta
Kada krenem da se hvatam za zemlju
Opet osecam glad..
"

 

23.08.2007.

...Ovaj put bi mogao trajati vecno.....

Ne volim cirkuse, nikad ih nisam voljela. Muce ih, te jadne, prekrasne zivotinje. Ako ljudi imaju pravo na slobodu, zasto to isto pravo ne bi imale i zivotinje. Ne volim ni Zoo vrtove, nazivam ih zatvorima. Volim slobodu. Ja sam slobodna, a danas je cirkus napusio ovaj grad. Sanjam da su slonove vratili u Afriku, sanjam da ptice lete po zraku, sanjam osmijehe i osjecaj slobode. Nocas zelim da zamjenim ulogu. A Zoo je jos uvijek tu, ne zeli da ode. Mozda nije ni vazno, jer zauzimam ulogu pojma « ZBOGOM ».. Zbogom...

08.07.2007.

Dust in our eyes. Dust in our souls. Dust in our minds. R.I.P.

"Ne znam zasto cu ti reci ovo,ali svijet je postao paucina i prasina iza jedne zivopisne slike.

Ljudi su postali milioni bakterija,koji su svoje snove ostavili vremenu koji ih nosi. Ljudi su ostali zivjeti nadajuuci se da postoji neki drugi oblik zivota iza neke druge slike,neki durgi zivot koji nikada nece imati,a bolji je i od njih samih. I sav ljudski um je ogranicen na taj prostor,a svijet ispred slike ostao je apstrakcija nekih drugih iluzija. A druge slike i njihova prasina,koja se ne vidi,ostala je samo misterija primitivnih ljudskih umova.

Ajde.prestajem sada,moram prije nego slika padne sa zida. I ti sada mozes ici. Idi i ne vracaj se vise,poderi svoju dusu,ako je mozes tako nazvati,poderi je! Ne volim te,niti sam ikada."     


R.I.P.   forever and ever.

11.06.2007.

Ne idi, ne idi, ne!

Uokvirih svoje dane,da ostanu za uspomenu.
Sada ih posmatram iz svakog ugla i divim se.
Divim se tim momentima,divim se danima koji postaju sve sporiji i satima koji postaju sve duzi.
I tada nizem osmjehe,nizem razocarenja,emocije,jednu za drugom,ne bi li nanizala ogrlicu,dovoljno veliku da mogu stati u nju i opsovati ovaj zivot i vrijeme,te je rasuti u vjetar,da ode daleko i posalje natrag oluje i kise da saperu i odvedu moje uokvirene trenutke. Jer u ovom trenutku ja se oslobadjam proslosti.

"Living in the shadows
Live a life of sins
Now you feel the pressure
There ain't no giving in
Do you ever wander
Do you ever think
What may lie beyond you
What's the missing link"

21.05.2007.

Sleepwalker...

Bjezi,bjezi,bjezi,bjezi !
Pa pomakni se vec jednom,zasto mi uvijek smetas?!
Zelim i ja da vidim.....


" ...Need to understand,no need to forgive,no truth no sense left to be followed... "

10.05.2007.

They don't know I'm immortal ... :/

Vi...
Ne trudite se da razumijete..
Ne trudite se da vidite..
Ne trudite se da se primkanete..
Nemojte,jer vas um tamo ne moze doprijeti...
Korijen je duboko ispod povrsine..

 

"people......(what you gonna do)
people......( cuz I'm not afraid of you)
people......(I'm everything you'll never be)"

 

02.05.2007.

Embracing Myself...

Ja sam slijepi putnik,a svijet je meni nepoznati sjaj...
Ja sam nijemi stranac,a svijet je moja jos neizgovorena rijec..
Ja sam gluhi stanovnik,a svijet je moja necujna melodija...
Ja sam zvijezda,i ja sam zrak..
Ja sam tu i tamo..
I u tebi i u njima a svijet me sijece na komade..
I kada kazem «Dobar dan!» i kada se smijem i kada placem,ja sam zivot..  Jer je sjaj u meni..
Jer svaka moja rijec biva izgovorena..
I to se pretara u melodiju..
Da li je cujes ?
Da li je vidis ?
Da li je osjetis ?

 
Ja da..

21.04.2007.

Nedoreceno.. Part 2.

Sada znam..
Kuda plove ove misli..
Kuda se skrivaju boje srece..
I taj balon kada pukne...
Ja sada znam..
Svaka rijec..
Dobro je slusaj,nemoj da promakne niti jedan dio..
Jer najvazniji  stane samo u par rijeci..
Zato pazljivo slusaj..
Iza sunca se krije boja moje zvake..
Dohvati je !

15.04.2007.

Nedoreceno.. Part 1.

Razmisljala sam..
Da li sve to da stane u balon od sapunice, ali nisam pristala..
Ne drzi dugo..
Razmisljala sam..
Da li sve to da stane u obicni balon, opet nisam pristala..
Drzi predugo..
Razmisljala sam da li sve to da stane u balon od zvake, i pristala sam..
Sasvim je dovoljno..
Rijecima kojim zelim ispuniti zrak,ispunit cu njega,pa nek pukne..
Do tada uzivaj u boji moje zvake...

06.04.2007.

In the middle of a heartbeat

Za ovu pjesmu rijeci ne postoje,postoji samo strast koja me vodi....
Postojis ti…
Redovi koje citas nisu slova,to su sjene onih slova koja bi trebala da se nalaze ovdje…
Postoji..
Da postoji I zelja,zudnja ili sta vec,da me naucis da pjevam..
Da zajedno glasno,pjevamo u vjetar..
Ja zivim za svaki dan takve pjesme..
Jer ja sam tu, zauvijek...
Bas kao i pjesma koja nestaje..
Ali ja cu cuvati mikrofon..
Za zauvijek..
A ti budi tu,svaku vece da mi za laku noc poklonis novi stih,da me naucis novu melodiju..


“What I hope
What I dream
What I fear
What I see
What I hear
What I wish
What I feel
What I am…”

29.03.2007.

Koracah ulicom rastanka...

Mozete mi cupati dusu i zvati me prokletom..
Mozete mi krasti snove bacati ih u zaborav..
Mozete mi oduzimati osmijehe i bacati ih u vjetar..
Mozete mi gaziti zelje i nositi ih u deponije..
Mozete,ali vasa krila nikada nece savladati sunce..
Ja nemam zidove oko sebe..
Ja nemam lazne osjecaje..
Ja nemam dovoljno ni bijesa,ni tuge..
Nemam ni ljubomore ni zla da vam se suprostavim..
Ali ...

"Tog kasnog popodneva,svatih.. Nisu me vrijedni...
Pakujem kofere rastanka,i krecem da iznajmim osmjehe,snove.. Mozda nadjem i dusu.. Ali danas necu traziti vas.. Jer krocih na ulicu rastanka..."

21.03.2007.

Stranac

Koga najvise volis,zagonetni strance,reci? Oca ili majku, sestru ili brata?
 Nemam ni oca ni majke,ni sestre ni brata.
 A prijatelji?
 Do dana danasnjega nisam upoznao smisao ove re
ci.
 A domovina?

Ne znam na kojoj je sirini smeštena.
 Lepota?
 Rado bih je voleo da je boginja besmrtna.
 Zlato?
 Mrzim ga kao sto je vama mrzak Bog.
 Pa sta onda volis, neobi
cni strance?
 Volim oblake...sto prolaze,tamo...tamo…divne oblake!


Charles Baudelaire
19.03.2007.

I zudis,dok snovi grle plodove tvoje maste...

I kazes,zudis..
Tvoji snovi grle plodove tvoje maste...
A plodovi tvoje maste,vise u zraku,dok bivaju zaboravljeni..
I znas da zudis..
Zasto u snovima,zasto ne u stvarnosti..
Bojis se.. Nemoj.. Nista ne gubis..
Tvoj uzdah je tvoja zudnja prije grijeha..
Jer mislis da je grijeh..
Ali nije..
Dohvati svoj san,i izvuci ga iz tmine,da i ono spozna cari  svijetla..
Dozvoli da se zudnja pretvori u zagrljaj tvoje vjecnosti..
I dozvoli da tvoja vjecnost zapocne u trenutku kada tvoje oci ugledaju svjetlo novoga dana..

17.03.2007.

Daylight dancer...

Kada novi dan predstalja novi pocetak...
Kada novi dan donese osmijeh jutrom,I on ostane tu..
Kada hodam gradom I udisem ljubav..
Kada su lica meni dragih osoba ispunjena vedrinom..
Ja tada znam,da moj ples zapocinje..
 
I u tom trenu  svaki uzdah,I svaka rijec,svaki dio mene,postaje moj savrsen partner.. Partner kojeg su oni stvorili..

17.03.2007.

Feels like talking to a wall..

Kise su nas izdale,i sunce takodje..
Izdali su nas vjetrovi i valovi..
Izdao nas je zrak,izdala nas je voda..
I vatra i zemlja..
Izdale su nas stijene i kamenje,
I biljke i zivotinje..
Izdali su nas momenti..
Izdale su nas sudbine..
I za kraj..
Izdali su nas ljudi..
To je bilo i za ocekivati,zar ne ?!
Samo osmijeh nikada ne izda..

14.03.2007.

Ponekad,moje zelje su bijeg iz svijeta iluzije..

Ponekad pozelim prici blize,sto blize,tako blizu da me strast natjera da se predam..
Ponekad pozelim dotaknuti nebo,pruziti ruku tamo gdje se doprijeti tesko moze..
Ponekad pozelim osjetiti kisu na svome licu,dopustiti joj da se sjedini sa mojim suzama,dozvoliti joj da ih sapere,sve dok se same kapi kise ne budu slijevale niz moje obraze..
Ponekad pozelim da pogledam sunce,tako da osjetim njegovu toplinu duboko u meni,da me njegova toplina ne opece,i da zavirim u odaje njegove,da nadjem put i pustim dusu da plovi..
Ponekad pozelim da dam srce,da svaki otkucaj bude poklon..

Moje zelje su moje neizgovorene rijeci,moji pokusaji da izadjem iz svijeta iluzije..

10.03.2007.

Nema na cemu i hvala tebi,hvala svima vama...

 

http://vratinamsetito.blogger.ba/

Ti si predivna..
Predivni su oni koji mi stavljaju osmijeh na lice..
Hvala im za to..
Za takve ljude sam uvijek tu..
Oni to zasluzuju..
Ipak,za mene je to sitnica,a njima puno znaci..
Samo zelim da te osobe budu sretne,i dok je mene,trudit cu se da tako bude..
Hvala vam svima..
A veceras,hvala tebi Naida,
i nema na cemu,
jer osoba si vrijedna paznje..


Stariji postovi

<em>Deponija osmijeha,rasprodaja iluzija..</em>

Hermann Hesse , "Stepski vuk"

In the middle of a heartbeat....
<3

the_l.a._sis@hotmail.com
A da li primjecujete?? Nema vise onih istinskih osjecaja,onih koji proizvode osmijehe. Nema vise faktora koji bi mogli probuditi te osjecaje. Znate i sami,u svakodnevnom zivotu,osmijesi koji su nam upuceni,su lazni,predstavljaju samo maske,iza kojih se krije mrznja,zavist,ljubomora,ogorcenost... Stoga se osjecamo izdanima,prevarenima.. Tako svakim danom sve vise izdani zivimo u neprestanim iluzijama,pokusavajuci u njima te "maskirane" osmijehe predociti u istinske vrijednosti,one koje bi trebali da budu..ali,ne ide..niti ce ikada.. I eto,kada se osvrnete oko sebe,posvuda su razbacane deponije osmijeha,iznad kojih lebdi natpis "rasprodaja iluzija"..Hhh,vjerovatno i nemamo sta vise ponuditi.. Samo lazne osmijehe i iluzije koje vise ne sluze ni zasto,jer se i onako ugasila nada da je zapravo ova surova stvarnost iluzija nekih boljih vremena..

Jostein Gaarder , “ U jednom ogledalu u jednoj zagoneci ”
"Kad umrem, prekinuće se jedna srebrna nit s nanizanim glatkim biserima koji će se rasuti po zemlji i otkotrljati, kući, svojim majkama školjkama na dnu mora. Ko će zaroniti za mojim biserima kada mene više ne bude? Ko će znati da su bili moji? Ko će znati da je cio svijet nekada visio oko mog vrata?"

..Songs from Unknownman,but not from Nothingman..Wispers from his soul..
[color=purple]...Dusa jedne djevojke...

Sjedim sam......
Sam na obali mora.....

Sam u trenutku samoce....
trenutku istine....
sjajan kao odraz mjeseca na valovima.

Da li je to sve?
Ostati sam i isceznuti poput pjene,
koja
nestaje u beskrajnom crnom moru...

I tek ponekad se pojavi svjetlo svjetionika
da nam pokaze put i
onda nas ostavlja same.....

I prekrasna sirena koja
nas pokusava navesti
na pogresan put.
I cesto uspije....

A samo ona mi je potrebna
da zavrsim svoj put...
Put samoce.



...Hladno jutro i dosadan dan...

Sjedam na krevet,razgledam,dusa se budi....
Postaje hladno.......
Pokrivam se pkrivacem sve do brade i okrecem se zidu.....
Da li vrijedi ustati jos jedan dan ??????

Sat zvoni jos jednom,imam zelju da ga razbijem......
Misli naviru....ne mogu da se oduprem.
Hocu mir.

Pomislim na nju i vise nista nije vazno.....
Sakupljam snage i krecem u jos jedan dan.
Dosadan dan.



...Djevojka koja voli da se smije...

Plavo,zuto,crveno,zeleno
Ili ruzicasti
Ili ljubicasto
ali nikad crno.
To su odsjaji njene duse....

Uvijek sretne duse,
koja je uzgleda pronasla
formulu srece....
i svjesna je toga koliko
bi neki nesretnik
dao za njenu srecu.

I zato je cuva poput oka u glavi,
I dio po dio
daje svojim bliznjima,
poput milostinje
daje njenu beskonacnu srecu...
Najvece bogatstvo na ovome svijetu......hvala ti.



...Na kraju...

Neko zivi da umre...
Neko umire da bi zivio..

Ljudi su poput ptica svezanih krila...
koji se uzalud bacaju sa litice
u nadi da ce poletjeti....

svi na kraju shvate,
shvate da su uzalud na svijetu

Svi traze savrsensvo...
a ono je uvijek negdje tu
mozda je moje savrsenstvo ona ?
niko ne zna,a mozda nece ni saznati....

Zrtvuju svoje dane,godine....
I tonu sve dublje....

I na kraju svi shvate,
bas svi.....
da se savrsenstvo krije u ljubavi...



...Vjerovatno..ljubav...

Donedanvna moj zivot....................
Bio je poput crnog oblaka,
Kroz koji tek na tren prodiru zrake svjetlosti
Da unesu toplinu i ljubav u moje srce,
Barem na tren.........

Moja dusa je bila poput pustinje,
Gdje trenutci srece mogu stati u zrno pijeska i
Biti odneseni vjetrom do bezkraja....
Poput tvrdave ogradene od svake vrste emocija,
Gdje su sve dobra osjecanja zamjenjena strahom....

Odnedavna moj zivot..........
Je poput baste iz bajke,uvijek zelene,
gdje se bogatstvo mjeri u ljubavi,
a vile odnose tugu i nesrecu u zaborav
a sreca se nalazi u zrakama sunca,kapima kise,u snazi vjetra i
bistroj rijeci i liscu koje opada sa drveca......

Da li je ova sreca samo iluzija koja se nalazi u mome srcu i
Moze li jej jedno NE razbiti u komade?



...Ne...

Stojim sam na ulici...
posmatram ljude,
kako idu na posao,
kupuju odjecu,
vode djecu u skolu i
osjcam samocu....

„NE“ se klati na tankom koncu
sivom poput dima,
a ja stojim i dalje sam...

Ona uzima makaze i sijece konac,
„NE“ se rusi na moju glavu....
Padam na pod,
i lezim u svojoj vlastitoj
krvi....

Tog trenutka pozelio sam da umrem,
dok je besmrtnost poskakivala
sa grane na granu
poput... pticice



...Izmedu cetiri zida...

Sjedim izmedu cetiri zida,
sve je kao u lutkarskoj predstavi
nesreca upravlja mojim konicma...
a ljubav je bila kobna i ostala je samo
agonija....

Moja cetiri zida me brane pred monotonim i
nehumanim covjecanstvom
kojim upravljaju zlo,sebicnost i
predrasude...

Ali ni zidovi ne pomazu
da se otarasim mojih misli
sve ih je vise a je se polako
gubim u vrtlogu
neshvacenosti,
odbijanja,
neuspjeha i depresije.

Ali ni zidovi ne pomazu
da se otarasim mojih snova
gdje ljubav hoda uvijek uz mene kao
sjena....
a ja je ne mogu dohvatiti.
Vjecno proklet...



...Led...

Kao kocka leda
ponekad uspijem da
otopim dio
ali se on ponovo smrzne
ironija ?

svaki osjecaj,svaka misao
klizi njenom povrsinom i
prolazi....

providna a ipak toliko mracna
pogled kroz nju cini svijet ljepsim.

Blizu nje se osjeca hlad a
bez nje hlad postaje nesnosljiv.
Postala je svakodnevnica....





…..BOL…


Postao je dio mene
mogu ga osjetiti
tezi od citave planine
veci od beskonacnosti....

Ptice vise ne pjevaju na grani
sada reze kao bijesni psi

postao je dio mene
dio praznine u meni
gdje je ostala jos samo nada
besmrtna nada
vjecno prokletstvo....

Zelio bih izceznuti
ali ne mogu
jer ipak je nesto ostalo.

Ostala su hladna jutra
nasmijana prijateljica
nesretna ljubav I
glupi i dosadni ljudi.
To i nista vise….




……Vjera….

Izgubio sam vjeru
negdje u prolazu
i nije me briga.....

Ljudi mi govore
„Vratiti ce se ona“,
„Ne treba mi“
odgovaram.

Napustila me
kao sve ostalo
kao plavo nebo,sreca,
upornost,zalazak sunca,
smijeh,entuzijazam pa cak i
volja za zivotom.

Napustila me kao sto
kapi kise
napustaju sivi oblak
i nikad se vise ne vracaju...

Mozda mi je vjera potrebnija vise
nego bilo kojem covjeku……[/color]

The Chosen Ones
Ovo vrijeme je uvrnuto. Podsjeca me na svastiku.
ters zena
Love hurts
nestabilna
le parapluie
NotHiNg ElSe MaTtErS
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
BELI = CRNI = BELI = CRNI
My REGGAE blog....RASTAFARI :)
Magijski realizam.
Marim ja...
State Of Šund and Kič
Truth sucks. Fuck truth.
..::..
moonlight_shadow
-dio ludila-
purple view
NIGHTWISH RULES
cijela tuzla jednu (kloniranu) kozu muzla
Oksimoron (grč. oxýmōron = oštroumna ludost)
samo pitam
Njaaaaaak
Izmjena HTML koda
...Naopaka bajka...
Odjebi u skokovima :P
Confessions of a Dangerous Mind
više...

Life Is Bigger
14688

Powered by Blogger.ba